Posljednji put, bok pingvini!
Rastanci su teški, puni sjećanja na stara vremena, kako je nekada sve bilo bolje. Vrijeme radi svoje. A došlo je i moje vrijeme.
Ukratko moja karijera:
Bilo je to prije otprilike 6 godina, točnije 26. prosinca 2008. godine. Brat mi je već nekoliko dana pričao o igrici "Club Penguin", zato što su njegovi prijatelji iz razreda stalno pričali o njoj, ali nije znao kako napraviti svog pingvina. I tako 26.12. je otkrio da se Club Penguin može igrati preko stranice Miniclip. Napravio je pingvina i nazvao ga po sebi - "Orsat". Meni se CP nije sviđao, ali iz dana u dan mi je postajao sve bolji. Nastavio sam igrati na bratovom pingvinu.
Ubrzo sam otkrio za blog Club Penguin novosti, varanja, misije. Njegov vlasnik je bio Bubalo1. Siguran sam da ste čuli za njega jer je on bio najpoznatiji hrvatski CP bloger ikada.
Na njegovom blogu je bio Xat chat, nisam otpočetka išao na njega, ali s vremenom sam ga odlučio isprobati.
Tamo sam upoznao prijatelje koji su bili uz mene dugo vremena i koji su mi kasnije puno pomogli, neki od njih su: 1Mali, Dario0812...da ne nabrajam dalje.
Čitao sam Bubalov blog svaki dan pa sam i ja htio napraviti svoj blog, a to sam i uradio 28. veljače 2009. godine.
Blog je bio užasan, slikavao sam slike s foto aparatom, sve dok me 1Mali nije naučio kako screenshotati ekran. Zvuči smiješno, ali imao sam 11 godina i tada me nije bilo briga za takve stvari pa nisam ni mogao znati.
Krajem te godine sam prestao s radom, ali sam se vratio 7. veljače 2010. godine. Tu počinje moja mogu reći uspješna karijera u Club Penguinu. Te godine se dogodilo mnogo toga; osnovali smo našu vojsku Metal Warriorse koji su kasnije postali jako uspješni, Bubalo1 je otišao iz Club Penguina, a to je uzrokovalo nestanak ogromne zajednice, otkada je on otišao, sve se promijenilo. Imam osjećaj kao da je s njim pošlo još stotinjak ljudi.
Pošto je u to vrijeme Bubalov blog bio najpoznatiji, bilo je teško dobiti stalne čitatelje, ali s vremenom sam ih dobio. Vjerujem da mi je blog postao najpoznatiji CP blog u Hrvatskoj i da sam uspio pokriti skoro sve važne vijesti iz svijeta Club Penguina.
Mislim da se sada već svi pitate zašto ovo radim, pa da pojasnim. Jednostavno sam više prestar za sve ovo, a nemam više ni volje ni snage. Bilo je samo pitanje vremena. I eto opet se vraćam vremenu. Vrijeme je sastavni dio naših života, samo zapamtite da trebate znati što ćete uraditi s vremenom koje vam je dano, radite ono što volite, budite ono što jeste, isto kao što sam ja to bio i jesam.
S ovim blogom je gotovo, ali neću ga izbrisati, nikada. Samo novih postova neće biti. Isto tako, Metal Warriorsi će biti ugašeni, zauvijek. Ja ću još uvijek ponekad otići na chat i CP vidjeti što ima novo.
Želim se zahvaliti svima vama koji ste bili uz mene sve ove godine, svima koji su mi pomogli, također ogromne zahvale svim autorima pogotovo Ww Leu Ww, Skater Profiu i Felipe Vii-u.
Ne želim da naša mala zajednica umre, okupljajte se na chatu isto kao što ste to radili do sad:
Rastanci su teški, puni sjećanja na stara vremena, kako je nekada sve bilo bolje. Vrijeme radi svoje. A došlo je i moje vrijeme.
Ukratko moja karijera:
Bilo je to prije otprilike 6 godina, točnije 26. prosinca 2008. godine. Brat mi je već nekoliko dana pričao o igrici "Club Penguin", zato što su njegovi prijatelji iz razreda stalno pričali o njoj, ali nije znao kako napraviti svog pingvina. I tako 26.12. je otkrio da se Club Penguin može igrati preko stranice Miniclip. Napravio je pingvina i nazvao ga po sebi - "Orsat". Meni se CP nije sviđao, ali iz dana u dan mi je postajao sve bolji. Nastavio sam igrati na bratovom pingvinu.
Ubrzo sam otkrio za blog Club Penguin novosti, varanja, misije. Njegov vlasnik je bio Bubalo1. Siguran sam da ste čuli za njega jer je on bio najpoznatiji hrvatski CP bloger ikada.
Na njegovom blogu je bio Xat chat, nisam otpočetka išao na njega, ali s vremenom sam ga odlučio isprobati.
Tamo sam upoznao prijatelje koji su bili uz mene dugo vremena i koji su mi kasnije puno pomogli, neki od njih su: 1Mali, Dario0812...da ne nabrajam dalje.
Čitao sam Bubalov blog svaki dan pa sam i ja htio napraviti svoj blog, a to sam i uradio 28. veljače 2009. godine.
Blog je bio užasan, slikavao sam slike s foto aparatom, sve dok me 1Mali nije naučio kako screenshotati ekran. Zvuči smiješno, ali imao sam 11 godina i tada me nije bilo briga za takve stvari pa nisam ni mogao znati.
Krajem te godine sam prestao s radom, ali sam se vratio 7. veljače 2010. godine. Tu počinje moja mogu reći uspješna karijera u Club Penguinu. Te godine se dogodilo mnogo toga; osnovali smo našu vojsku Metal Warriorse koji su kasnije postali jako uspješni, Bubalo1 je otišao iz Club Penguina, a to je uzrokovalo nestanak ogromne zajednice, otkada je on otišao, sve se promijenilo. Imam osjećaj kao da je s njim pošlo još stotinjak ljudi.
Pošto je u to vrijeme Bubalov blog bio najpoznatiji, bilo je teško dobiti stalne čitatelje, ali s vremenom sam ih dobio. Vjerujem da mi je blog postao najpoznatiji CP blog u Hrvatskoj i da sam uspio pokriti skoro sve važne vijesti iz svijeta Club Penguina.
Mislim da se sada već svi pitate zašto ovo radim, pa da pojasnim. Jednostavno sam više prestar za sve ovo, a nemam više ni volje ni snage. Bilo je samo pitanje vremena. I eto opet se vraćam vremenu. Vrijeme je sastavni dio naših života, samo zapamtite da trebate znati što ćete uraditi s vremenom koje vam je dano, radite ono što volite, budite ono što jeste, isto kao što sam ja to bio i jesam.
S ovim blogom je gotovo, ali neću ga izbrisati, nikada. Samo novih postova neće biti. Isto tako, Metal Warriorsi će biti ugašeni, zauvijek. Ja ću još uvijek ponekad otići na chat i CP vidjeti što ima novo.
Želim se zahvaliti svima vama koji ste bili uz mene sve ove godine, svima koji su mi pomogli, također ogromne zahvale svim autorima pogotovo Ww Leu Ww, Skater Profiu i Felipe Vii-u.
Ne želim da naša mala zajednica umre, okupljajte se na chatu isto kao što ste to radili do sad:
Pogled u prošlost:
Party za kraj:
Srijeda, 8.10.
14:00
Klondike, Ice Berg
I evo dok pišem ove zadnje riječi, sa suzom u oku, prisjećam se svega, svih prijatelja, svih događaja, Club Penguin mi je bio ogromna karika u životu. Naučio sam puno toga, stekao nevjerojatno iskustvo, a čak i stvorio neka vječna prijateljstva.
Ako ikada bilo kome od vas bude trebao savjet ili nešto slobodno mi se obratite mailom.
Sve u svemu prekrasnih 6 godina, 6 godina koje ću pamtiti do kraja života. Još jednom hvala svima i eto, to bi bilo sve od mene!
~ Lenčo
